Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

Savjeti i preporuke stručnog tima vrtića

Stručna podrška za dobrobit djeteta

U ovom kutku pronaći ćete korisne tekstove, preporuke i obavijesti stručnog tima – psihologa, pedagoga, logopeda, edukacijski rehabilitator i zdravstvene voditeljice. Teme kojima se bavimo odnose se na razvoj djeteta, zdravlje, prehranu, emocionalnu podršku, govor, prilagodbu i još mnogo toga. Naš je cilj biti uz vas u odgoju i podržati vas stručnim, praktičnim i toplim savjetima.

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

15 lip 2026

ADAPTACIJA

Prilagodba djeteta na jaslice/vrtić
(Pripremila: Iva Kolimbatović, psihologinja)

Polazak u vrtić životna je promjena koja predstavlja stres za dijete, ali i za cijelu obitelj. Često se radi o prvom odvajanju od roditelja. Dijete se polaskom u vrtić prilagođava na novi prostor, na odgojitelje i drugu djecu kao i na vrtićke rutine i pravila. Ova prilagodba trajat će neko vrijeme i ovisiti o brojnim faktorima vezanim uz dijete ili njegovu okolinu:

Osobine i temperament djeteta
● Koliko se brzo dijete prilagođava promjenama u rasporedu ili na nove rutine? Koliko se
brzo dijete prilagođava na novu hranu ili mjesta? – razina prilagodljivosti djeteta u širom
rasponu situacija odredit će dijelom i prilagođavanje na jaslice/vrtić
● Kako dijete uobičajeno reagira kada prvi puta sretne nove ljude, novu hranu, nove
igračke ili nove aktivnosti? Pristupa li odmah ili se na prvu povlači? – tendencija
prvotnom pristupanju ili prvotnom odbijanju novih i nepoznatih stvari dijelom će odrediti i
način pristupa prve dane u jaslicama/vrtiću
● Kolike su snažne djetetove reakcije? Da li se dijete smije ili plače energično, ili se samo
smiješi i blago negoduje? – intenzitet djetetovih reakcija i ekspresivnost emocija u širem
spektru situacija dijelom će odrediti intenzitet reakcija i emocija i u procesu prilagodbe

Dob, razvojna faza u kojoj se dijete nalazi
Separacijska anksioznost predstavlja strah od odvajanja i od nepoznatih osoba koji se javlja s 8 mjeseci starosti, a vrhunac dostiže s 18 mjeseci. Očituje se plačem pri odvajanju, grčevitim držanjem za roditelja, odbijanjem ulaska u sobu dnevnog boravka…
Teško je vidjeti dijete koje je pri odvajanju tužno i plače, no imajte na umu da su ovakve
reakcije znak razvijene sigurne privrženosti s roditeljem što ih čini sasvim normalnima i njihova je pojava dobrodošla. S dobi i iskustvom raste kapacitet za prepoznavanje i nošenje s neugodnim emocijama zbog čega će starijoj djeci proces prilagodbe biti nešto lakši.

Zdravstveno/fiziološko stanje djeteta
Kada smo umorni, gladni, kada nas nešto boli, svi lošije funkcioniramo… tako je i s djecom. Prema tome, fiziološko i zdravstveno stanje djeteta također igra ulogu u trajanju procesa prilagodbe.

Okolinski faktori
Okolinski faktori poput preseljenja, rođenja mlađeg djeteta i razvoda roditelja za dijete predstavljaju dodatne stresore u već stresnoj situaciji prilagodbe na jaslice ili vrtić.

Roditeljski stav prema vrtiću, povjerenje u vrtić/odgojitelje, reakcije pri odvajanju
Jedan od najbitnijih faktora koji određuje uspješnost i trajanje prilagodbe jest roditeljski stav prema vrtiću i roditeljske emocije i reakcije pri odvajanju. Ukoliko je roditelj, tužan, nesiguran, nepovjerljiv pri odvajanju, dijete će to osjetiti i ponašati se u skladu s tim.

Zato je od iznimne važnosti:
● Održavati pozitivan suradnički odnos roditelja i odgojitelja
● Pravovremeno razmjenjivati relevantne informacije s odgojiteljima
● Steći povjerenje u odgojitelje i ustanovu
● U pozitivnom tonu se oprostiti od djeteta pri ulasku u skupinu

!! Ova roditeljska ponašanja OTEŽAVAJU proces prilagodbe !!
● Bijeg iz sobe – izostanak najave odlaska i opraštanja s djetetom: Djetetu je bitna predvidivost koja gradi povjerenje u roditelja. Kada roditelj najavljuje svoje postupke i ponaša se u skladu s njima dijete zna da mu može vjerovati i s vremenom stječe sve veće povjerenje – npr. Kada roditelj ode iz vrtića i najavi svoj povratak, dijete kroz iskustvo boravka u vrtiću gradi povjerenje da će se roditelj svaki puta po njega vratiti. Iznimno je bitno pri najavi odlaska biti iskren i realan – još su mali i nemaju razvijen pojam vremena, ali razliku između odlaska
“na wc” ili “u dućan, na posao” znaju. Ovisno o vremenu odsustva iz grupe koje ste dogovorili s odgojiteljima, recite djetetu kada ćete se vratiti (npr.kod kraćeg boravka tijekom prilagodbe možete reći “Idem u dućan kupiti . Kada kupim ___ vratit ću se po tebe”; kod cjelodnevnog boravka obavezno najaviti odlazak na posao ili drugu dužu obavezu – dijete s vremenom usvaja vremenski period vezan uz odlazak na posao što mu daje predvidivost vlastitog boravka u vrtiću. Vrtićke rutine također možete koristiti kao najavu vlastitog dolaska – npr.
“Malo ćeš se poigrati s prijateljima i popapati ručak, a onda dolazim po tebe.”.
● Roditelj koji od djeteta traži dopuštenje za odlazak: Djetetu je bitna struktura, a vi ste kao roditelj izvor te strukture i donositelj bitnih odluka – zbog toga vi (u dogovoru s odgojiteljima) određujete trenutak kada izlazite iz sobe i kada se vraćate.
● Roditelj koji se zadržava u prostoru vrtića i viri u sobu (a dijete ga vidi)

Redovitost dolazaka u periodu adaptacije
Izostanci produljuju prilagodbu!
Ponekad na izostanke iz vrtića nećete moći utjecati (npr.dijete se razboli nakon prvih nekoliko dana boravka u vrtiću ili kroz cijeli period adaptacije često poboljeva). Ipak, faktore na koje možete utjecati pokušajte kontrolirati s ciljem što redovitijeg pohađanja vrtića u procesu prilagodbe.

Tijekom procesa adaptacije očekivane su promjene u djetetovom doživljavanju, ponašanju,
funkcioniranju, a događaju se na emocionalnom, tjelesnom i ponašajnom planu.

  1. Emocionalne reakcije na prilagodbu
    ● Tuga, ljutnja, frustracija, razdražljivost
  2. Tjelesne reakcije na prilagodbu
    ● Regresije u dostignutim razvojnim zadaćama: Dijete koje je prohodalo, može
    ponovno pribjegavati puzanju, ono koje je propričalo može se ponovno u većoj
    mjeri služiti gestikulacijama kako bi iskomuniciralo svoje potrebe i želje, dijete
    koje se riješilo pelena može povremeno obaviti nuždu u gaćice.
    ● Psihosomatske reakcije: Mogući su simptomi poput trbobolje, glavobolje,
    povraćanja i slični, bez medicinskog uzroka problemu.
  3. Ponašajne reakcije na prilagodbu
    ● Grčevito držanje za roditelja
    ● Odbijanje ulaska u sobu
    ● Protestiranje, bacanje po podu
    ● Plakanje, vrištanje tijekom boravka u sobi
    ● Odbijanje kontakta s odgojiteljem, odbijanje fizičke blizine/utjehe maženjem
    ● Ne želi se igrati
    ● Pokazivanje ljutnje (udaranjem roditelja, odgojitelja ili druge djece)
    ● Neodvajanje od svoje flašice, dekice i ili nekog drugog prijelaznog objekta
    ● Pasivnost

Moguća je i odgođena reakcija na odvajanje: dijete nakon određenog vremena shvati da je
odlazak u vrtić postala njegova svakodnevica pa se sve opisane reakcije i promjene u procesu
prilagodbe dogode s odmakom od prvog dana odvajanja.
Osim djece koja prvi put kreću u vrtić, proces prilagodbe prolaze i ona djeca koja su iz različitih
okolnosti imala dužu pauzu od vrtića. U ovim situacijama proces prilagodbe može biti u manjem
opsegu no prvotni te je obično sličan prema karakteristikama prvotnom procesu kroz koji je
dijete prolazilo.


Prema trajanju procesa adaptacije i intenzitetu teškoća kroz koje dijete prolazi razlikujemo:

  1. Laku adaptaciju – reakcije i promjene u ponašanju djeteta se stabiliziraju kroz 10-15
    dana u vrtiću
  2. Adaptaciju srednje težine – promjene u ponašanju stabiliziraju se do 30.dana boravka
    u vrtiću
  3. Teška adaptaciju – promjene i poremećaji u ponašanju traju 2-6 mjeseci
    Najveći broj djece prolazi laku adaptaciju. Kada je u pitanju teška adaptacija, obično je prisutno
    više faktora koji nepovoljno utječu na proces adaptacije djeteta.

KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA POLAZAK U JASLICE/VRTIĆ?

Priprema na nove okolnosti, novu okolinu
● Omogućite kraća iskustva odvajanja od roditelja s djetetu poznatim osobama (djed,
baka…)
● Omogućite druženje s vršnjacima (u parku, igraonicama i sl.) – pritom potičite prihvatljive
oblike ponašanja: dijeljenje igračaka, čekanje na red, suradnička igra (u skladu s dobi)
● Prošetajte do vrtića i uz vrtić, pogledati djecu koja se tamo igraju

Nove navike, rutine
● Potičite osamostaljivanje u skladu s dobi – npr.samostalno hranjenje, higijena, obuvanje,
oblačenje…
● Prilagodite dnevni raspored vrtićkom
● Ne uvodite nove navike ili veće promjene u vrijeme polaska u vrtić (npr.ako nije usvojena
kontrola sfinktera, pričekajte sa skidanjem pelena): Trenutno su odvajanje od roditelja i
prilagodba najvažniji razvojni zadatak djeteta!

Razgovor o vrtiću
● O vrtiću pričajte u pozitivnim svjetlu: Što će tamo raditi, koga će upoznati, koliko će tamo
boraviti… (realno i iskreno – ne izmišljati sadržaje koji se u vrtiću neće dogoditi kako
biste dijete dodatno zainteresirali, oko dužine boravka u vrtiću pružiti realne informacije u
skladu s djetetovim mogućnostima shvaćanja – ne umanjivati i ne lagati: npr. Ako kažemo djetetu da se vraćamo odmah ili da smo otišli na wc, očekivat će nas na vratima
i teže se opustiti i zaigrati, prihvatiti vrtićke rutine)
● Uvažite djetetove osjećaje vezane uz polazak u vrtić i odvajanje: npr. “Tužan si što
moraš ostati / Nisi siguran s čime se ovdje igrati / Znatiželjan si što rade druga djeca…”

Za kraj, bitno je da znate
● Odgojitelji i stručni tim vrtića prati tijek adaptacije svakog djeteta
● Vodimo računa o individualnim potrebama djece i o njihovim razvojnim kapacitetima
● Dostupne individualne konzultacije s odgojiteljicama
● Razgovor s članom stručnog tima po potrebi

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

27 svi 2026

Poticanje komunikacije – savjeti za roditelje

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice, Uncategorized

27 svi 2026

Letak za roditelje – poticanje vještina rane pismenosti

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

2 tra 2026

Poticanje razvoja izgovora

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

2 tra 2026

Poticanje jezično-govornog razvoja – jaslička dob

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice, Uncategorized

2 tra 2026

Poticanje komunikacije i govora – vrtićka dob

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

2 tra 2026

EKRANI – MOŽEMO LI BEZ NJIH ?

Bez ekrana danas teško možemo zamisliti život…i privatni i poslovni. I mi odrasli se lako
„uvučemo“ u krug brzih i lako dostupnih informacija, interakcija, zabavnih sadržaja….

Ali postoji bitna razlika u odnosu na djecu….naš mozak se ranije imao priliku razvijati na
klasičan način, doživljavajući i primajući informacije kroz sva osjetila i sve tri dimenzije.

Današnja djeca su u potpuno drugačijoj situaciji… rana izloženost ekranima i takav način
primanja i obrade informacija ostavljaju nepopravljive posljedice na razvoj mozga
(znanstvena istraživanja su to nedvojbeno potvrdila). Neka područja mozga (asocijativna) se
nikad neće ni razviti na način kako bi trebala, što ostavlja dugoročne, ponekad
nepopravljive posljedice:

  • kratka i raspršena pažnja
  • nemogućnost koncentracije na sadržaje dulje od nekoliko minuta
  • razvijanje „ovisnosti“ zbog hormona koji se luče tijekom gledanja sadržaja na ekranu
  • oskudnije izražavanje i siromašan rječnik
  • preosjetljivost živčanog sustava i prebrze reakcije u frustraciji
  • teškoće samoregulacije i nemogućnost odgađanja zadovoljenja potreba (sve mora
    dobiti odmah i sada)
  • slabiji interes za slikovnice i druge sadržaje koji ne nude intenzivne podražaje
  • nerazvijanje koordinacije oko-ruka, teškoće u percepciji i procjeni prostornih odnosa
  • nerazvijanje kritičkog odnosa i razmišljanja….navika dobivanja i prihvaćanja gotovih
    rješenja i informacija
  • slabiji razvoj imaginacije i kreativnosti
  • poteškoće s umirivanjem, usnivanjem….

Mnogi roditelji već prepoznaju posljedice i odstupanja te osjećaju zabrinutost, imaju
potrebu reagirati….no opet često nailaze na gotova rješenja i preporuke:

Jezik i govor ne uče se formalno, već prirodno kroz svakodnevno iskustvo u komunikaciji s
drugima… ne postoje aplikacije ili uređaji koji mogu zamijeniti interakcije među dvije osobe
koje komuniciraju.

Za dijete predškolske dobi, svaka „obična“ rečenica koju roditelj izgovori dok s djetetom
obavlja svakodnevne aktivnosti vrijedi neusporedivo više od bilo kojeg „sadržaja
namijenjenog učenju“. Komentirajte jednostavnim rječnikom ono što radite i na što je dijete
usmjereno! Razgovarajte s djetetom dok šećete, vozite se, sjedite za stolom uz obrok. To je
najbolji način razvijanja i poticanja govora, jezika i komunikacije općenito….

A kako dijete raste (nakon 4. godine) postupno i uz kratko izlaganje uvodite sadržaje koji
su djeci primjereni, poput crtanih filmova, jednostavnih priča i igara koje su namijenjene za
predškolsku dob. Takvi sadržaji doista mogu biti korisni u razvoju rječnika i izražavanja,
vještina rane pismenosti…

Nema nikakve potrebe da dijete bude online (za kratko vrijeme otkriju sadržaje i načine kako
da ih pronađu i bez vašeg znanja), nipošto umreženo u različite oblike igara i sl. Takvim
sadržajima dijete, koje još ne razlikuje i ne odvaja stvarnost od svijeta mašte, dobiva
informaciju da su agresija i nasilje (pucanje, ubijanje) nešto prirodno, što ne nosi negativnu
konotaciju niti zahtijeva posljedice. Tada se ne smijemo čuditi ako dijete u vrtiću ili kod kuće
svoje frustracije ispoljava na takav ili sličan način.

Ukratko, za djecu niže kronološke dobi ekrani bi trebali biti način kako s nekim možemo
komunicirati na daljinu (video pozivi s rođacima npr.), a nipošto sredstvo zabave ili
zadržavanja pažnje u frustrirajućim situacijama.

Kasnije, djecu treba s ekranima upoznavati kroz jednostavne edukativne sadržaje, uz strogo
određena pravila ŠTO i KOLIKO mogu konzumirati. To je temelj na kojem će roditelji graditi
daljnju svijest i kulturu korištenja ekrana u školskoj dobi!

Kutić stručnih suradnika i zdravstvene voditeljice

7 sij 2026

„Rođeni za čitanje“ – nacionalni program poticanja čitanja djeci od najranije dobi