Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
Dijete u dobi od 4 do 5 godine

Četverogodišnje dijete prolazi kroz prilično burnu razvojnu fazu. Ono nerijetko prolazi dopuštene granice u mnogim područjima ponašanja. Na primjer, udara rukama i nogama, baca kamenje, bježi, bezrazložno se smije, ima ispade bijesa. Na zahtjeve odraslih može reagirati prkosno i drsko. Govor ponekad šokira zbog prostota i „zahodskog“ rječnika. I u svojim maštanjima dijete ove dobi često prelazi granice. Pojavljuju se izmišljeni prijatelji, izmišljaju se nevjerojatne priče. Dijete često istinski vjeruje u ono što je njegova mašta stvorila.

Potreba za samostalnošću i neovisnošću koja se pokazala kao prkos postupno opada i pojavljuje se u novom obliku kao potreba za preuzimanjem inicijative. Jača unutrašnja motivacija. Uz manju pomoć odraslog dovršava započeto. Primjerice, ako započne graditi dvorac, to će na kraju i biti dvorac. U ovoj dobi dijete često postavlja pitanja, pokazuje svoja znanja i iskustva verbalno. Jača želja za realnošću. Primjerice, djeca ove dobi često postavljaju pitanja o stvarima i pojavama koje ih okružuju. Vidljiva je bolja kontrola i usavršavanje mnogih vještina. Dijete bolje podnosi frustraciju, bolje crta te pokazuje prvi interes za slova i brojke.

S oko pet godina učvršćuje se spolni identitet – djevojčice znaju da su žensko, a dječaci da su muško. Ovo je često doba ubrzanog intelektualnog razvoja.

Razvoj motorike: dijete je stalno u pokretu i zbog viška energije ima veliku potrebu za hodanjem, trčanjem, penjanjem. Pokreti su snažni, brzi, efikasni. Kako je dijete ove dobi vrlo aktivno, jasnije se prepoznaje razvoj snage i brzine. Uspostavlja se dominacija desne ili lijeve ruke i noge (do 5. godine).

Razvoj spoznaje: spoznavanje okoline je i dalje opažajno – praktično: dijete istražuje okolinu neposrednim baratanjem, promatranjem, slušanjem, doživljavanjem okusa, mirisa, boje, zvuka, teksture. Razumijevanje svijeta određeno je onim što dijete vidi. U aktivnostima klasificiranja ne mogu slijediti jedan kriterij klasifikacije, već ga mijenjaju. Na primjer, iz grupe predmeta različite veličine i boje izdvajat će predmete čas po veličini, čas po boji. Dijete ove dobi razlikuje i imenuje osnovne boje te prepoznaje većinu ostalih boja. Uspoređuje i imenuje veličine i količine (veće – manje – jednako, dulje – kraće – jednako, deblje – tanje). Imenuje krug, kvadrat, trokut te izdvaja predmete po obliku i veličini. Određuje doba dana („jutro“, „poslije podne“, „večer“), ali još miješa „sutra“, „jučer“ te „prije“ i „poslije“. Broji uz pravilno pokazivanje četiri predmeta (s pet godina), a zatim pet predmeta. U ovoj dobi nastavlja se razvijanje namjernog zapamćivanja i pamćenje dosjećanjem. Dijete uočava problem, stvara pretpostavke i uspoređuje ih te traži rješenja. Rješava i slučajno i namjerno s ciljem.

Razvoj govora: petu godinu obilježava nagli razvoj rječnika. Dijete govori tečno, ima sve glasove, a gramatika se jedva razlikuje od odraslih. Neprestano zapitkuje o značenju riječi, o prostoru i vremenu, te uzroku i posljedici. Rečenica je potpuna i zastupljene su sve vrste riječi. Govori o uzročnosti koristeći se veznikom „jer“. Razumije komparaciju pridjeva (lijep, ljepši, najljepši).  Počinje usvajati rječnik za pisani jezik (slovo, riječ, točka). Govor djeteta sve više postaje razumljiv sam po sebi bez oslanjanja na danu situaciju. Dijete može govoriti o prošlim događajima i sve više razmišlja što će govoriti. Govor postaje u pravom smislu sredstvo za komunikaciju s djecom i odraslima. U igru unosi usmene naredbe i upute, neprestano zapitkuje. Probleme rješava koristeći se uvjeravanjem i pregovaranjem. Može voditi dužu konverzaciju s djecom i odraslima. Priča duže priče u kojima se isprepliće stvarnost i mašta. Obožava kad mu se čitaju ili pričaju priče, voli pričati i igrati se riječima, smišljati šale. Voli pitalice i zagonetke.

Socio – emocionalni razvoj: u ovoj dobi dolazi do vrlo burnih emocionalnih reakcija. Do osjećaja ljutnje najčešće dolazi zbog prepreka, teškoća u igri (prekid igre, neslaganje zbog igračaka). Sve češća je verbalna agresija. Dijete izgovara ružne riječi, prijeti bježanjem od kuće, prijeti ubijanjem onoga koji je izazvao ljutnju, ruga se, oponaša, radi ono što je zabranjeno. Može čak nanositi povrede sebi i štetu (stvari, odjeća i sl.).

Opada strah od poznatih životinja, a raste od divljih životinja, od mraka i samoće, pojavljuju se noćne more. Oko 5. godine pojavljuje se strah od imaginarnih bića (vještica, zmajeva i sl.), ali počinje uviđanje i potencijalnih opasnosti (npr. od zmija). Vlastiti uspjeh procjenjuje uspoređujući se s drugima zbog čega dolazi do suparništva. Djeca starija od 4,5 godine pokušavaju prihvatiti neuspjeh. Dijete ove dobi ima potrebu biti aktivno i uspješno. Radije je u društvu sa svojim vršnjacima nego odraslima te se stvaraju prva prijateljstva.

Dijete ove dobi se najviše smije tuđoj nezgrapnosti ili neuspjehu. Oko pete godine dijete pokazuje čuvstva stida, zabrinutosti, razočaranja i zavisti. Ponašanja koja smanjuju napetost: sisanje prsta samo pred spavanje, potreba da mokri i hvatanje za genitalije kada je emocionalno uzbuđeno, griženje noktiju, kopanje nosa, pravljenje grimasi.

Psihološki uvjeti optimalnog razvoja djeteta u dobi od 4 do 5 godina

1. Osiguravanje razvoja inicijative

• Davati slobodu za istraživanje i eksperimentiranje, omogućivati aktivnosti koje dijete preuzima na vlastitu inicijativu (uz poduzimanje mjera opreza).
• Uzimanje u obzir dječje inicijative očituje se i u odgovaranju odrasloga na dječja pitanja, zajedničkom čuđenju, partnerstvu u igri.

2. Omogućivanje razvoja vlastite efikasnosti – kompetentnost

Djetetu treba omogućiti doživljaj uspjeha u onome što poduzima:

• iz uvida da je nešto postiglo svojim vlastitim zalaganjem bez tuđe pomoći,
• iz pohvale odraslog.
• Odrasli treba nastojati što više naglasiti “unutarnji osjećaj uspjeha”, pitati dijete: “Što ti misliš, je li to dobro?”
• Treba umanjiti važnost pohvale, posebice u djevojčica jer one postaju previše ovisne o mišljenju drugih i doživljavaju uspjeh samo iz vanjskih pohvala, bez pravog unutarnjega doživljaja.
• Osigurati prostor i vrijeme za kretanje, trčanje, penjanje (sprave, penjalice, različiti poligoni i što veći repertoar igara u kojima se usavršavaju osnovni oblici kretanja). Djeca još nisu spremna za natjecanje. Uspjehe treba „odmjeravati“ individualno – koliko je nešto bolje nego prošli put.

3. Omogućivanje intelektualnog razvoja

• Omogućiti djetetu stvaranje perceptivnih predodžbi svim senzornim putovima. Važno je djetetu omogućiti igru "konkretnim" materijalima i predmetima za stvaranje pojmova (količine, odnosa). Igra materijalom: zrnca, plodovi, kamenčići – za pravljenje hrpica, razdvajanje, skupljanje u "stupove", slaganje, redanje (pojam broja, količine, težine...); štapići, krugovi, pločice nejednake veličine – za slaganje po redoslijedu, boji (relacije: veći, manji); voda i pijesak za mjerenje, pretakanje, punjenje, vaganje (odnosi količine, mase, volumena).
• Omogućiti aktivnu upotrebu govora. Pažljivim slušanjem podržavati i omogućivati djeci verbalno izraziti svoje osjećaje, potrebe, mišljenje i pitanja. Dati uvijek primjeren i djetetu razumljiv odgovor.
• Pružiti ispravan govorni model.
• Koristiti se govornim igrama u svrhu slušne diskriminacije glasova, bogaćenja rječnika i rečenice.
• Slušati, ponavljati i učiti pjesmice i brojalice, sa što više pratnje pokretom. Postavljati jednostavne pitalice i zagonetke koje dijete u toj dobi osobito voli.

4. Razvoj samoregulacije (kontrola impulzivnosti)

Stvarati naviku u djeteta da razmisli prije nego što reagira:

• da zastane, da suspregne odgovor/akciju koja mu se prva javi
• da najprije procijeni je li to točno/prikladno.

5. Poticanje maštovitosti i kreativnosti

• Poticati maštovitost i kreativnost u igri davanjem ideja za variranje, traženjem da se zamišlja kako još, što bi kad bi i dr.. Važno je pritom pomoći djetetu u određivanju granice između stvarnosti i mašte (pomaže vremenska ili prostorna granica, primjerice stvarna zemlja – zemlja mašte, kad pozvonim – izmišljamo i sl.).

6. Osiguranje razvoja kontrole emocija

• Omogućivati djetetu da izražava i prepoznaje svoje emocije.
• Omogućivati da verbalno izrazi što osjeća, kako se osjeća.
• Omogućivati da nađe alternativna rješenja za izražavanje svojih emocija.
• Koristiti se socijalnim igrama – jasno postavljanje granica prihvatljivoga i neprihvatljivog ponašanja i objašnjenje zašto na djetetu razumljiv način.

7. Poticanje simboličke igre

• Poticati igre pretvaranja omogućivanjem djeci da uoče raznolikosti radnji odraslih u svakodnevnome životu i situacijama (posjeti, susreti, promatranja...)
• Omogućiti raznolike i nove, nestereotipne uloge u igri, uz veliko bogatstvo materijala za igru.

8. Poticanje razvoja “predčitačkih” aktivnosti

• Razvijati i vježbati glasovnu osjetljivost.
• Razvijati razumijevanje prijenosa izgovorenoga u pisanu formu.
• Razvijati poznavanje karakteristika pisanog teksta.