POTICANJE RAZVOJA GRAFOMOTORIČKIH VJEŠTINA KOD DJETETA PREDŠKOLSKE DOBI

Što je grafomotorika?

  • Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja,odnosno motorička sposobnost pisanja slova.

Poželjne grafomotoričke vještine prije polaska u školu kod djeteta su:

  • postojanje fleksibilnosti šake i prstiju, dijete pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska
  • da crta prepoznatljive crteže
  • da po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije
  • da zna precrtati geometrijske likove: krug, kvadrat, trokut, romb
  • da zna napisati svoje ime velikim tiskanim slovima

Igre za razvoj fleksibilnosti šake i prstiju (sve aktivnosti fine motorike)- prilikom izvođenja ovih aktivnosti voditi računa o interesima djeteta:

  • Vrtjeti loptice za stolni tenis u ruci
  • Skupljati prstima male predmete i zadržati u šaci, a zatim jedan po jedan stavljati na površinu stola
  • Uvlačenje vezica u cipele
  • Navijanje igračaka
  • Odvrtanje i zavrtanje poklopaca na bocama, vijaka i matica na vijcima
  • Savijanje papira (izrada aviona, lepeze, šatora, kapa)
  • Rezanje škarama
  • Skupljanje i ljepljenje sitnih komadića papira, tkanine, sjemenki (možete izrađivati različite mozaike od papira, tkanine sjemenki)
  • Gužvanje i trganje starih novina
  • Nizanje perli na konac (neka dijete radi ogrlice, narukvice od perlica različitih veličina, možete s djetetom obojati tjesteninu pa i od toga izrađivati narukvice, ogrlice)
  • Igre kockama i slagalicama (igrati se kockama različitih veličina, pustiti mašti na volju i neka dijete radi od kocaka različite konstrukcije, ova vježba se može iskoristiti i za razvoj vizualne percepcije- građenje kockama po modelu)
  • Vezanje čvorova od užadi različitih debljina
  • Povlačenje patent zatvarača palcem i kažiprstom
  • Zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi, zatvarača
  • Modeliranje i igre tijestom, glinom, plastelinom (raditi male kuglice od plastelina i stiskati ih palcem i kažiprstom, mijesite kolače, igrajte se s modlicama)
  • Šivanje (prilikom toga se ne misli na šivanje s iglom i koncem, nego se može od kartona izrezati neka životinja ili cvijet i izbušiti rupe sa bušilicom za papir, i dijete može provlačiti vezice za cipele kroz rupice i oponašati šivanje)
  • Šiljenje olovaka, bojica
  • Crtanje po sipkom materijalu (crtanje prstima, štapićima, kistom- neka dijete nacrta samostalno nešto što želi ili neka precrtava različite oblike, linije, slova i brojeve)
  • Bojanje kistom po velikim površinama papira
  • Potaknite dijete da vam pomaže u kućanskim poslovima (usisavanje, brisanje prašine, postavljanje i raspremaje stola, slaganje čarapa, vješanje i slaganje veša)- sve su ovo aktivnosti koje pozitivno utječu na razvoj spretnosti šake i prstiju, a djeci bi mogle biti zanimljive
  • Prijedloge aktivnosti pogledajte na sljedećoj poveznici: https://pin.it/2mj2xft

Za razvoj grafomotorike vrlo je važna i okulomotorna koordinacija (združena akcija očiju, ruku i prstiju). Da bi se kod djeteta razvila okulomotorna koordinacija možete se s djetetom igrati:

  • Igre balonima (dodavanje, hvatanje balona u zaku, udaranje balona reketima, bušenje balona od sapunice)
  • Razne igre s loptom (bacanje, hvatanje lopte, udaranje lopte nogom)
  • Gađanje loptama različitih veličina u cilj (bacanje lopte u koš na podu, u koš u zraku, kroz razno razne obruče, kuglanje, gađanje limenki- natjecateljske igre tko će više loptica ubaciti, tko će više čunjeva/ limenki srušiti)

  • Igre pecanja (djetetu se može napuniti posuda vodom ili nekim drugim sipkim materijalom i dijete može pecati igračke iz te posude grabilicom za juhu, hvataljkom za led i sl.)

Prilikom bojanja, crtanja i pisanja važno je paziti da dijete sjedi u pravilnom položaju koliko god je to moguće- da su mu stopala na podu, koljena pod pravim kutem, lakat spušten na stol.

Prije provođenja predvježbi pisanja bitno je odrediti dominantnu ruku. Do pete godine, 90 posto djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Neka dijete što češće bude u prilici crtati i bojati i nemojte utjecati na to u kojoj će ruci držati olovku.

Bitno potaknuti dijete da prilikom pisanja piše s lijeva na desno i odozgo prema dolje.

Kako s djetetom vježbati pravilan hvat olovke?

Dijete bi oko 6. godine trebalo imati razvijen pravilan hvat olovke- držanje olovke troprstim hvatom, gornji dio olovke naslonjen između palca i kažiprsta

  • Uz pomoć salvete- zgužvati salvetu i dati djetetu da s dva prsta (prstenjakom i malim prstom) drži salvetu, a olovku drži palcem i kažiprstom

  • Razni držači za olovke

  • Olovke s udubinama za prste

  • Gumice za kosu (napravi se osmica od gumice)

  • Uz pomoć kvačice

Potičite dijeta da boja unutar zadanih linija, da crta, pritom se koristite djetovim dragim likovima iz crtanih filmova, režite škarama po raznim linijama, izrezujte jednostavne oblike (kvadrat, krug, trokut) i od njih izrađujte kuće, ljude, vozila… prilikom izvođenja vježbi grafomotorike uvijek krenite od lakših zadataka prema težima (prvo neka dijete crta ravne linije, pa kose linije i tek onda valovite).

Prijedloge vježbi pogledajte na sljedećoj poveznici:


https://pin.it/2sysB7t

Prilagodite djetetovu aktivnost njegovim potrebama i interesima, družite se i igrajte zajedno, budite strpljivi, ostanite zdravi i sretni.

Pripremila Tihana Picak, prof.defektolog

 


PREPORUKA PSIHOLOGINJE

Dragi roditelji,
 
u ovim teškim razdobljima želimo s Vama podijeliti korisnu i zanimljivu slikovnicu o koronavirusu. U suradnji s kolegicom Shu-Chen “Jenny” Yen, Ph.D. Associate Professor (Department of Child and Adolescent Studies, California State University, Fullerton, USA) profesorica Sanja Tatalović Vorkapić sa Učiteljskog fakulteta u Rijeci prilagodila je i prevela slikovnicu "Something Strange Happened in My City" na hrvatski jezik. Materijal je namijenjen prvenstveno roditeljima, a potom odgojiteljima i učiteljima s ciljem pomoći kako djeci objasniti što se događa. Namijenjen je djeci u dobi od 3 do 8 godina kako bi lakše razumjela što se trenutno događa, što je to koronavirus, što je socijalna distanca te niz drugih tema vezanih uz aktualnu situaciju.

SLIKOVNICA Nešto se jako čudno dogodilo u mojem gradu

U nastavku pogledajte još korisnih slikovnica na temu koronavirusa koje su prevele kolegice iz Dječjeg vrtića Rijeka.

SLIKOVNICA Bok, ovo je koronavirus

SLIKOVNICA Dan kada je sve stalo


KAKO OBJASNITI KORONAVIRUS ZABRINUTOM DJETETU?

Neka djeca (i odrasli)  teško podnose neizvjesnost, koja kod njih može potaknuti anksioznost i zabrinutost. Ono što je neizvjesno i njima nejasno djeca mogu vidjeti kao opasno i nesigurno te ih može preplaviti.

Djeca mogu reagirati strahom i izbjegavanjem  moguće opasnih situacija ili s pretjeranim naporima da se pripreme za nepoznato.

Odjednom pred vama stoji izazov objasniti koronavirus na način koji je zapravo ozbiljan, ali ne pretjerano strašan. Vaše dijete može imati pitanja o stopi smrti, riziku putovanja i zarazama. Morate poštivati ​​djetetove potrebe za informacijama i sigurnošću, a pritom vagati način na koji dnevne vijesti mogu prouzrokovati porast njegove anksioznosti. I sve to ćete trebati raditi dok upravljate svojim vlastitim mentalnim zdravljem, dok radite od kuće i igrate s djecom društvene igre po ne znam koji put.

 

1.Kako živjeti s neizvjesnošću i ne reagirati pretjerano? Kako ćemo se uvjeriti da se možemo nositi sa svime što nam dolazi na put? Vrlo je značajno ne dopustiti da pretjerana zabrinutost nadvlada naše obitelji.

Zadržimo se na činjenicama koje su sad poznate (i provjerene) i ne predviđajmo budućnost jer to može dovesti do pojačane tjeskobe.

  1. Roditelji, priznajte sebi i svojoj djeci da i kod vas ima zabrinutosti i straha, no više naglašavajte nadu i suzdržite se od naglašenih reakcija straha. Djeca ionako iz vaših reakcija zaključuju koliko je nešto opasno pa nema smisla kriti od njih ukoliko se i vi osjećate nelagodno vezano uz koronavirus. Ali nemojte to previše naglašavati.

Djeca prirodno gledaju u roditelje kako bi vidjeli trebaju li se nečega bojati ili ne. Ona vrlo lako pokupe roditeljsku brigu te je jako važno da se roditelji pobrinu za sebe i svoje vlastite strahove kako ne bi povećavali dječje strahove. To je osobito važno ako roditelji imaju anksiozni temperament ili su značajno zabrinuti oko nečega. Ako primijetite da se vaša tjeskoba povećala, da vam je srce počelo jako udarati (ili da ste pretjerano počeli gomilati zalihe u kući)…izađite van u prirodu ili u dvorište, nastojte uzeti nekoliko dubokih udaha i izdaha, prošetati po prirodi, osluškivati ptice i osjetiti kako je zemlja pod vašim nogama čvrsta. Tek kad se smirite i kad vam padne broj otkucaja srca, onda se vratite u obitelj.

  1. Mi smo prva linija obrane naše djece od pretjerane zabrinutosti. Djeca dobivaju informacije od onoga što kažemo i kako to kažemo. Djeca od nas očitavaju koliko trebaju biti zabrinuta preko tona našeg glasa, visine, tempa i glasnoće bilo da govorimo s njima ili s nekim drugim pred njima.

Za početak, uzmite nekoliko dubokih udaha/izdaha, opustite ramena, opustite grč u vilici i na licu – tako će i vaš glas biti opušteniji i manje napet pa će dijete iz njega uočiti manje opasnosti i bit ćete usklađeni sami sa sobom kad djetetu kažete da se ne treba brinuti.

  1. Pitajte dijete brine li ga koronavirus (nemojte pretjerivati s ispitivanjem). Ako ga brine, dajte mu samo provjerene informacije. Te se informacije NE nalaze na društvenim mrežama nego na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) gdje pišu priznati stručnjaci epidemiolozi. Recite djetetu kako na tom problemu rade vrsni znanstvenici i da će se oni potruditi naći rješenje. Društvene mreže svojim neprovjerenim informacijama samo šire paniku i strah. Tamo gdje nema provjerenih činjenica djeca često zamišljaju situaciju puno gorom nego što ona jest.
  2. Ne izlažite djecu uvijek i iznova vijestima o koronavirusu. Želite li biti informirani, pogledajte najnovije vijesti diskretno na svojem mobitelu imajući na umu da ono što je nama informacija, za dijete može biti preplavljivanje zastrašujućim sadržajima. Reducirajte izloženost djece takvim informacijama.

6. Djeca mogu imati pitanja o klicama i bolesti, a u nekim slučajevima čak i o smrti. Predvidite vrijeme za razgovor o tome. Ali ako vas ne pitaju izravno, pokušajte smanjiti razgovore na temu bolesti. Najbolje što možete učiniti je uvjeriti ih da puno odgovornih odraslih ljudi naporno rade na tome da svi budu sigurni i zdravi. Također možete naglasiti da je razlog što se otkazuje toliko skupova i što ne idu u vrtić/školu je upravo to što stručnjaci kažu da je kod kuće najsigurnije. Čuti da je dom najsigurnije, najzdravije mjesto je najuvjerljivija poruka koju vaše dijete može primiti. 7. Tjeskobna djeca vole rutine i predvidljivost. Iako se sada sve mijenja, ne ide se u vrtić i svakodnevnica je značajno promijenjena – uspostavite rutinu kod kuće. Imajte zajedničke obroke, predvidite vrijeme za zabavu, igru, rituale prije spavanja. Pravilnost i predvidljivost umiruju. 8. Kod male djece anksioznost se često očituje kroz ponašanje koje je dodatno plačljivo ili razdražljivo, djeca se više „lijepe“ za vas. Ako održavate rutinu spavanja kao što je u  normalnim okolnostima, djeci ćete pružiti osjećaj sigurnosti. Dodatni zagrljaji, čitanje priča prije spavanja zajedno s dodatnim vremenom za igru jedan-na-jedan kroz dan napravit će put prema tome da se anksiozno dijete osjeća bolje. 9. Nastojite se igrati i puno smijati! Izgradite kućicu od kockica, pecite kolače zajedno, igrajte društvene igre, prošećite obiteljski do Novih Dvora ili po obližnjoj šumi – učinite ovaj period zanimljivim i zabavnim.  10. Kada su djeca u dobi da razumiju višu svrhu stvari, možete im pomoći da razumiju smisao, što im omogućava da osjete određenu kontrolu nad uvjetima koji se nalaze oko njih. Možete na primjer reći: "Sad moramo ostati kod kuće da se virus ne prenosi među ljudima. Djeca nisu ugrožena, ali ako ostanu kod kuće i ne idu u vrtić, možemo osigurati da bake i djedovi ostanu zdravi… " 11. Ako pravilno postavite temelje, možete svojoj djeci ostaviti lijepa sjećanja na "ono vrijeme kad nisam išao u vrtić i kad smo se igrali kod kuće“.  Za dijete to može biti samo još jedna avantura, pogotovo ako vi roditelji možete pomoći u stvaranju ove zabavne pripovijesti.

Za roditelje je to  posao žongliranja između vlastitog posla i možda školovanja starijeg djeteta u kući i to ponekad može zvučati dosta zahtjevno jer ste  istovremeno roditelj, zabavljač, učitelj, zaposlenik... Ali kad ovaj period prođe, vi i vaša djeca ćete moći razmišljati o vremenu kad ste radi koronavirusa bili kod kuće kako bi pomogli starijim osobama i svima koji su ugroženi.

12. Objasnite djeci da u ovom razdoblju moramo više brinuti za naše bake i djedove te im pomoći da ostanu zdravi. Jako je važno da se ne grlimo s njima često kao prije te temeljito peremo ruke kako bi pomogli sebi, a i njima. Upravo zato ćemo rjeđe odlaziti kod baka i djedova, kako bi im pomogli da budu tu za nas kada ovo vrijeme prođe. Dogovorite točno vrijeme u danu kada će dijete s bakom i djedom razgovarati putem telefona ili video poziva. Na taj način će održavati odnos s njima, ali i razvijati empatiju i brigu za druge.

 

  1. Učite ih pravilnoj higijeni kod pranja ruku sapunom ili upotrebi dezinficijensa za ruke, kako se ponašati kod kihanja, kašljanja ili brisanja nosa. Znanje da sami mogu nešto učiniti da spriječe obolijevanje dat će im osjećaj kontrole nad situacijom i osjećaj sigurnosti.

 

  1. Ne osuđujte oboljele, jer se to svakome može dogoditi bez obzira na spol, rasu ili dob.

 

  1. Svakako javite osoblju vašeg vrtića / škole ako ste se vi ili vaše dijete razboljeli. To će svakako doprinijeti prevenciji bolesti kod drugih i uspostavljanju kontakta sa lokalnim zdravstvenim i epidemiološkim službama kako bi se poduzele potrebne mjere.

 

I na kraju, važno je znati i djetetu reći da je ovo privremeno i da će proći. Dijete može i treba znati da svemu dođe kraj i da će se ova situacija smiriti. To će pojačati njihov (i vaš) osjećaj sigurnosti.

 

Prilagođeno sa addtitude.mag.com, cdc.gov te hzjz.hr

 

                                                                                               Vaše odgojiteljice Ivanka i Ivana