KUTI? PSIHOLOGA: DJE?JE SAMOPOTOVANJE

Razvoj samopotovanja

Samopotovanje nije uro?eno, ve? se razvija tijekom ivota.

Prve znakove samopotovanja u djece naziremo u drugoj godini ivota. U toj dobi djeca po?inju shva?ati sebe same odvojeno od svoje majke i drugih zna?ajnih osoba u njihovu ivotu.

S tri godine djeca po?inju donositi prve sudove o sebi i vrednovati poruke koje dolaze iz vanjskog svijeta a odnose se na njih. U toj dobi pokazuju i snanu elju u?initi neto samostalno i stoga ?esto ?ujemo NE i NE?U kad im pokuavamo neto nametnuti.

U predkolskoj dobi intenzivno u?e nove vjetine (npr. vezanje cipela, crtanje i sl.), te postaju svjesna kako svojih interesa, tako i svojih sposobnosti u pojedinim podru?jima njihove aktivnosti. U ovoj dobi djeca prvi put svoj rad po?inju uspore?ivati s radom druge djece i tako stvaraju sliku o vlastitoj vrijednosti.

Polaskom u kolu djeca se jo intenzivnije po?inju uspore?ivati sa svojim vrnjacima (koliko je visoko u odnosu na druge, kako pie, koliko brzo ra?una ili tr?i). U kolskoj sredini djeca imaju priliku prepoznati svoje dobre i loe strane.

U opisu sebe koriste rije?i koje se odnose na njihove tjelesne, socijalne i intelektualne kompetentnosti, percepciju funkcioniranja u koli te osobine koje su vezane uz obitelj, vrnjake i svoju emocionalnu zrelost.

Istraivanja pokazuju da postoje razlike izme?u djevoj?ica i dje?aka to se ti?e samopotovanja. Dje?acima su vanije njihove sposobnosti i talenti, a djevoj?icama tjelesni izgled i uspjeh me?u vrnjacima.

Istraivanja pokazuju da je u srednjem (od 6. do 10. godine) i kasnom djetinjstvu (od 10. do 12. godine) samopotovanje uglavnom stabilno. U adolescenciji dolazi do mnogih promjena. Prema ve?ini autora, po?etkom adolescencije (oko 12 godina) samopotovanje uglavnom opada, a pove?ava se opet polaskom u srednju kolu. Neki istraiva?i ukazuju da ?ak 1/6 adolescenata ima kroni?no nisko samopotovanje

Zato je samopotovanje vano

Na?in na koji dijete vidi samo sebe, zna?ajno utje?e na njegove osje?aje, njegov rad i naposljetku na njegovo postignu?e. to dijete ima ve?e samopotovanje, bit ?e samouvjerenije u svoje sposobnosti, lake ?e nalaziti prijatelje, lake donositi odluke. Djeca koja imaju pozitivno miljenje o sebi, ?e?e imaju bolji uspjeh u koli. Djeca koja imaju loiji uspjeh u koli, ?esto imaju i nisko samopotovanje. Istraivanja su pokazala da nisko samopotovanje kod ve?ine djece moe pridonijeti (uz neke druge okolnosti kao to su stresne situacije) emocionalnim problemima, a moe do?i i do depresije, maloljetni?ke delikvencije, anoreksije i drugih ozbiljnih psihi?kih poreme?aja. Djeca visokog samopotovanja znaju se oduprijeti negativnom utjecaju vrnjaka: lake ?e odbiti ponu?en alkohol ili drogu. Takva djeca lake izlaze na kraj sa svim ivotnim izazovima. Ukratko, djeca visokog samopotovanja op?enito su uspjenija u ivotu.

OSOBINE DJETETA VISOKOG SAMOPOTOVANJA

  • Lako sklapa prijateljstva i uspjeno se zabavlja samo ili u drutvu s drugom djecom.
  • Veselo je i puno energije, koju ?esto prenosi i na drugu djecu.
  • Uspjeno sura?uje s vrnjacima i odraslima.
  • Zna donositi odluke.
  • Kreativno je.
  • Sigurno je u svoje sposobnosti.
  • Radi bolje i uz manji napor.
  • Zadovoljnije je svojim radom.
  • O?ekuje uspjeh.

OSOBINE DJETETA NISKOG SAMOPOTOVANJA

  • Nije zadovoljno sobom.
  • Podcjenjuje se.
  • Ima negativno miljenje o sebi.
  • Svoje neuspjehe pripisuje vlastitoj nesposobnosti.
  • Uspjeh pripisuje sre?i.
  • Sklono je traiti odobravanje od drugih.
  • O?ekuje da ?e doivjeti neuspjeh i da ?e ga drugi odbaciti.
  • ?e?e se sukobljava s roditeljima.

Kako roditelji mogu pomo?i razvoju samopotovanja svog djeteta?

Djeca od roditelja i drugih zna?ajnih osoba iz njihova ivota trae potvrdu da su voljena, vana, sposobna. Zbog toga zna?ajnu ulogu u nastanku pozitivne slike kod djece imaju roditelji i druge odrasle osobe koje brinu o njima.
Kako roditelji reagiraju na djetetov uspjeh, neuspjeh, odluke koje donosi, situacije u kojima se na?e, ono zaklju?uje ne samo iz njihovih verbalnih izjava, ve? i iz neverbalnih poruka, promatraju?i stvarno ponaanje.

Informacije koje djeci daju njima vane osobe (roditelji, u?itelji, ro?aci i prijatelji) najvie utje?u na njihovo samopotovanje.

  • Ne propustite priliku da djetetu kaete da ga volite i to vam se svi?a kod njega. Zagrljaj, osmijeh, pogled odobravanja i njean dodir tako?er su snani izrazi ljubavi.
  • Omogu?ite djetetu i poti?ite ga da otvoreno govori o svojim osje?ajima.
  • Djetetu dajte do znanja kada je neto u?inila dobro (npr. kada je uspjeno dovrilo neki zadatak ili obvezu, iskazalo svoje dobre osobine, pokazalo neki talent...).
  • Ako je pogrijeilo, objasnite mu da se greke mogu ispravljati.
  • Nikad ne kritizirajte dijete ve? njegovo ponaanje.
  • U?ite dijete pozitivnom govoru – neka to vie pozitivno govori o sebi i drugima.
  • Dopustite i pomozite djetetu da nau?i donositi odluke i rjeavati probleme kako bi nau?ilo preuzimati odgovornost za svoje ponaanje.
  • U?ite dijete da si postavlja i ostvaruje ciljeve realne za njegovu dob i sposobnosti (ciljevi koji su djetetu neostvarivi vode ga k razo?arenju i osje?aju bespomo?nosti).
  • Pruite djetetu priliku da pomogne drugima (npr. nekom vrnjaku, mla?em djetetu ili starijoj osobi).
  • Pomozite mu da realno prihvati svoje jake strane kao i slabosti.
  • Razgovarajte s njim o njegovim korijenima.
  • Ne uspore?ujte ga s bra?om i sestrama.
  • Neka humor bude prisutan u vaem domu.